Kada se pomene šećer, često ga odmah povezujemo sa nečim što je loše. Međutim, važno je napraviti razliku između prirodnih šećera i rafinisanog belog šećera.
Šećeri su prirodno prisutni u mnogim namirnicama, poput voća, povrća, mahunarki i žitarica. Našem organizmu su ugljeni hidrati, odnosno glukoza koju iz njih dobijamo, važan izvor energije. Svaka ćelija u našem telu koristi glukozu za svoje funkcionisanje, zbog čega cilj nije izbaciti šećer iz ishrane, već napraviti kvalitetan izbor i pronaći ravnotežu.
Kada pripremam slatkiše ili želim da zasladim nešto, najčešće biram kokosov šećer, javorov sirup, agavin sirup i cele urme.
Kokosov šećer
Kokosov šećer
Kokosov šećer ne dobija se od kokosovog ploda, već od soka cveta kokosove palme.
Nakon sakupljanja, sok se lagano zagreva kako bi voda isparila, a zatim se prirodno kristališe u sitna zrnca. Zbog svoje blage karamelaste arome odličan je izbor za kolače, mafine i druge domaće poslastice.
Javorov sirup
Javorov sirup nastaje od soka šećernog javora.
U proleće se sakuplja sok iz stabla, koji se zatim kuva dok ne ispari višak vode i ne dobije karakterističnu gustinu. Za proizvodnju jednog litra javorovog sirupa potrebno je oko 40 litara soka javora, što ga čini jedinstvenim prirodnim proizvodom.
Volim da ga koristim uz ovsenu kašu, palačinke, granolu ili kao dodatak desertima.
urme
Sirup od agave
Agavin sirup proizvodi se od soka biljke agave.
Nakon sakupljanja, sok se filtrira, a zatim se prirodni ugljeni hidrati razlažu na jednostavne šećere. Nakon isparavanja dobija se gust sirup prijatnog i blagog ukusa koji se lako koristi u napicima, prelivima i kolačima.
Urme i sirup od urmi
Kada pripremam sirove kolače i energetske kuglice, najčešće koristim cele urme, jer daju prirodnu slatkoću i divnu teksturu.
Pored njih, postoji i sirup od urmi, koji nastaje kuvanjem urmi u vodi, nakon čega se dobijena masa procedi i ukuva do gustine sirupa. To je takođe odlična opcija za zaslađivanje napitaka, palačinki, kaša ili kolača i može biti lep izbor za one koji više vole sirupe nego cele plodove.
Moj stav o ishrani:
Ne verujem da hranu treba posmatrati kroz podele na „dozvoljeno“ i „zabranjeno“. Verujem da je mnogo važnije razumeti kako namirnice nastaju, kakav im je sastav i kako ih uklopiti u raznovrsnu ishranu.
Zato u svojoj kuhinji biram zaslađivače koji mi odgovaraju po ukusu i načinu pripreme hrane. Kokosov šećer, javorov i agavin sirup, kao i cele urme, deo su recepata koje često pripremam.
Na kraju, najvažnije je da zapamtimo jednu stvar: šećer sam po sebi nije neprijatelj. Našem organizmu je energija potrebna svakog dana. Ključ je u tome da biramo kvalitetne namirnice, uživamo u hrani i gradimo odnos prema ishrani koji je dugoročno održiv i uravnotežen.